Колосеум

Bila je to hladna zimska romanijska noć, jedna od onih koje se ne doživljavaju tako često. Snijeg samo što je stao a oštra pakosna magla već je u potpunosti prekrila sokolačku varoš. Život kao da ne postoji, samo su se u zavejanoj Ulici cara Lazara ispod obrisa pognutih krošnji, mogla naslutiti svjetla rijetkih, usporenih kola i po neki pogureni užurbani prolaznik obasjan njihovim slabim sjajem. U vazduhu se osjeća nemir a u mislima se Božić pretvara u sjećanje. Sokolačka varoš proživljava uvijek monotoni, hladni i dugi, onaj drugi dio januara.

To je vrijeme u kome omladina, koja je bez pogovora dala čari prazniku i odredila ritam svakodnevnice, vrijedno prihvatila stare obaveze a studenti već odavno krenuli na univerzitete, vrijeme u kom se starijim sokočanima naglo vrate svi odloženi problemi ali ne i vrijeme kada se oni rješavaju.

U besmislu postprazničke dokolice, čovjek najteže izlazi na kraj sa noćima, beskrajnim, hladnim i nemirnim romanijskim noćima u kojima srpski Sibir, kako se često u narodu naziva ovaj kraj Srpske, biva skoro u potpunosti odsječen od svijeta. Svaka sokolačka ulica u tim noćnim, okrutnim satima i pravim sokočanima, po malo je strana, nekako tuđa i naizgled nepoznata. Samo prijeke potrebe i goleme nevolje čovjeka izvlače vani i otkrivaju okrutnost i hladnoću planiske večeri. Čak se i uvijek živi varoški park nalazi u dubokom zimskom snu, odjeven debelim snježnim prekrivačem a njegove vitke, brdovite i zatrpane staze, obgrljene pognutim krošnjama četina i breza, predstavljaju najveću prepreku rijetkim mještanima Brezijaka i još rijeđim radnicima nadničarima da što prije dođu svojim toplim kućama i potisnu osjećaj studeni. Istina, sokolački domovi jedini odaju zimsku idilu, porodičnu toplinu i onu božanstvenu planinsku euforiju. Zatrpani krovovi i zadimljeni odžaci prkose vjetrovima i oštroj zimi a iza kućnih prozora nerijetko blicaju televizori i blagi odsjaji sobnih lampi i lustera. Varoš miruje, ne čuju se ni psi, samo oko sedam sati sa Graca odjekuju stara zvona Lazarice, ubijaju tišinu i otkrivaju život najavljujući početak večernje službe unoseći pritom periodičan strah u dušu nijemog posmatrača.

NASTAVAK USKORO!